Upoznala sam danas jednu uspješnu poslovnu ženu na sastanku koja je, kad je čula da sam iz Hrvatske, počela pričati o svom godišnjem odmoru kod nas. Priča mi tako kako je bila sa suprugom na Krku na odmoru i kako ih je oduševila naša zemlja. Uz to, svidjela im se naša rakija. Oboje su tako kupili dvije litre rakije, potajno. Dakle, međusobno nisu znali da je to druga osoba učinila. I svatko od njih je zapakirao te dvije litre u svoj kofer. Zašto dvije litre? Zato jer se toliko maksimalno može uvesti preko granice. Kad su stigli doma i shvatili što su napravili (u kući, ne na granici, jer im koferi nisu pregledani), nazvali su carinu i prijavili prekršaj. Platili su kaznu za to. Pitam je ja, dobro pa zašto, ako vas nitko nije uhvatio? Kaže meni žena, tako smo odgajani. Oboje radimo u državnim firmama i primamo mjesečnu plaću od 15 000 CHF (cca 95 000 kuna). Tim činom, mi smo našu državu oštetili i nama je to nezamislivo. Švicarska je uspješna zbog poštivanja i provedbe zakona, a ne zbog zaobilaženja istih. Ako država poštuje i daje nama, mi imamo obavezu njoj to vratiti. Malo sam se zamislila i došla do zaključka - to je domoljublje, a ne skandiranje na tribinama kada igra nogometna reprezentacija.