Kao da plešemo na toplom ledu

Svatko se na svoj način spotiče

Misli nam se ne susreću u istom nazivniku

Zajedno, razdvojeni. Pad, pridizanje.

 

Tvoj život nije ispunjeno blagostanje

Tišina između njega i tebe vas odaje

Igra koju igraš puna je prljavih pravila

A ja, ja sam ih predugo poštivala..

 

Krali smo si međusobno trenutke

I u jednom si prestao osjećati osjećanje

Ne vraćam se natrag u tu lažnu bajku

Prije kraja, neću dati priliku ni novom početku

 

I sad, u inat samoj sebi

Opirem se tvojoj strahovitoj moći

 

Jer nešto, nešto kao slasni miris krvi

Vuče me u toj prokletoj noći

Dok puni mjesec svjetlom para tamu

Gubim razum, lice, sebe samu..