Kada bih mogla
Zaustavila bih Zemlju u vrtnji
Ugasila noćas sva svjetla
Kako bi mogao u miru spavati

Kada bih ti trebala udovoljiti
Povjetarac bi ti milovao kožu
U beživotnoj pustinji
Našla bih životnu oazu

I kad bih samo mogla
Uklonila bih kapi kiše
Snaga sunca bi obasjavala
Ostatak tvoje životne priče

I kada bih trebala
Slušala bih te cijele noći
I šutjela dok tvoje riječi kao balada
Govore o istinskoj sreći

I živjela bih za onaj trenutak
Kada ćeš se zagledati u oči moje
Nadala se da ćeš ugledati bljesak
Najjače iskre životne vatre

I kada bi se tvoja snažna ruka
Stopila s mojom kožom
Onda, čak i ako nas odvedu mjesta daleka
Slijedila bih te svom svojom snagom

I kad bih mogla
Ne bih dopustila zimi da stigne
Poljupcima okusa proljeća
I jutrima punima mirisne svježine

I kad bih mogla, kad bih samo mogla
Zaustavila bih sadašnjost
Kako bi svaka tvoja riječ topla
Ostala moja vječnost

I kada bih trebala
Gledala bih u tvojim očima tugu
Koja bi postupno nestajala
Dok ti usnama licem slikam dugu

I učinila bih sve boljim,
A ako je previše ili nedovoljno
Možeš me proglasiti krivom
Ako je to ono što bi želio

I kada bih postala ništa
Bila bih samo sjena u noći
Jadno, nevažno ništa
Možda samo sjena koja tebe slijedi..

I znaš..

Nakon svog ovog vremena

Sunce nikada nije optužilo Zemlju da joj je dužna

Pogledaj samo što može ljubav ta

Išarati nebo bojama sutona

”Sometimes I feel like throwing my hands up in the air. I know I can count on you. Sometimes I feel like saying “Lord I just don’t care.” But you’ve got the love I need to see me through.”