December 2011
2 posts
“Nemojte govoriti i žaliti se kako je godina na izmaku bila užasna ili najgora do...”
October 2011
2 posts
...
Kao da plešemo na toplom ledu
Svatko se na svoj način spotiče
Misli nam se ne susreću u istom nazivniku
Zajedno, razdvojeni. Pad, pridizanje.
Tvoj život nije ispunjeno blagostanje
Tišina između njega i tebe vas odaje
Igra koju igraš puna je prljavih pravila
A ja, ja sam ih predugo poštivala..
Krali smo si međusobno trenutke
I u jednom si prestao osjećati osjećanje
Ne vraćam se natrag u tu...
Memento mori
Poznavala sam mladu djevojku imena Ja Koja je u ranim godinama teškom mukom naučila Kako se boriti u bitci zvanoj život
Nepripremljena, bez valjanog iskustva Bačena pred teška iskušenja I svaki put kad bih nemoćna vikala Čula bih sam ono što je odgovarala jeka Nije lako izbrisati iz pamćenja Sve neprospavane noći punih pitanja Dane kada sam padala kao srušena šahovska figura I bojala se...
September 2011
2 posts
Njemu
Kada bih mogla Zaustavila bih Zemlju u vrtnji Ugasila noćas sva svjetla Kako bi mogao u miru spavati
Kada bih ti trebala udovoljiti Povjetarac bi ti milovao kožu U beživotnoj pustinji Našla bih životnu oazu
I kad bih samo mogla Uklonila bih kapi kiše Snaga sunca bi obasjavala Ostatak tvoje životne priče
I kada bih trebala Slušala bih te cijele noći I šutjela dok tvoje riječi kao...
“Kada se čovjek nađe u životnoj situaciji koja bi se mogla vizualizirati kao...”
August 2011
2 posts
Confessions 2
Klečeći u životnoj ispovjedaonici bačena sam pred borbu punoće i praznine koja se otvorila ispred mojih koljena. Krhka sam, lomljiva poput grana koje se trude uzdizati prema nebu gore. Visoko. Samo da dotaknu oblake.
Trebam li se uhvatiti za jednu od njih i slomiti je svojom lakoćom?
Da dotaknem onaj bijeli oblak, lagan i nježan? Mogao bi se rasplinuti od jačine moje krhkosti.
Od dugog...
Confessions
Trenutci slabosti. Sinoć su trajali kao vječnost. Sjedila sam opijena u tami i prepričavala ti svoje misaone projekcije. Nadala se da ćeš prešutjeti ako mi nešto zamjeraš.
Zbog svega između nas ni sama ne znam definirati osjećaje koje izaziva svaka tvoja riječ. Makar me boli, svjesna sam da sam isto zaslužila. No, možda se naučim s time nositi. Prihvatiti kao kaznu koju sam isto tako i više nego...
July 2011
2 posts
“Kad život osjeti da je pojedinac spreman, on mu posuđuje sreću. Zatim, život...”
May 2011
2 posts
4Me
Smiješ mi se..
Smiješ mi se jer bih svako svitanje željela dočekati u zagrljaju tvojih ruku.
Smiješ se zato jer bih svaki svoj uzdah dala u zamjenu za iskreni osmijeh.
Svoj.
Smiješ mi se
Zato jer si mi i strast i bezosjećajnost
Nepredvidivost plime i monotonija oseke
Osuda, presuda, kazna i kalvarija
Smiješ mi se
Smijem se i ja..
Sebi.
...
Kada bih zapalila vatru od loših uspomena,
što bi mi preostalo?
Možda onaj jedan tren kada je sekunda trajala sat,
a ja sam umorna slušala more koje je oplakivalo moje neostvarene snove?
Sada znam da to nisu bili udarci valova o stijene.
To je bilo srce moje.
Preskočilo je otkucaj koji se vratiti neće. Nikada.
April 2011
5 posts
Proljetna..
Jutros sam te, umornih očiju, Ugledala na grani trešnje, Tek rascvjetale. Šarenio si se u sivilu dana. I dan se posvijetlio. I zatoplilo je. Dok si koračao, Ptice su te pjevom pozdravljale. A ja? Ja sam te pratila nevidljivim koracima. Sada.. sada ti si onaj koji mene prati. Danima.. Koji mi lice mijenjaju na bolje. Smijemo se…
Proljetno pospremanje
Osmijehom brišem prašinu s ladica punih uspomena. Još jednom sortiram sve spremljeno na istinu i na laž.
U gornju ladicu sam spremila svaku riječ koju sam podarila – tebi, sebi, suncu, svjetlu… Tu ladicu ću pokušati ostaviti otvorenom, makar samo na nekoliko dana, s nadom da će mi to poći za rukom.
U ladicu ispod pažljivo sam posložila sve suze, teške trenutke. Neka se postigne nekakva...
Bilo bi tragično, da nije smiješno..
Potaknuta nekim stvarima (nazvat ću to tako), odlučila sam nešto naškrabat tek tako. Briga me, ali jednostavno moram.
Dakle, danas sam bila sarkastična na svoj način. Što to znači? To znači da sam se sprdavala onako kako to inače radim. Naravno, postoji određeni broj individua koje takav oblik sarkazma ne shvaćaju. Neka im.. Međutim, kad te proziva netko, za nešto što je on napravio bez sarkazma,...
March 2011
11 posts
Dijalog tijela i duše
- Dobro, što ti je sad?
- Ma ništa, ne pitaj..
- Kako, ne pitaj? Pa zašto uvijek radi tvojih promjena raspoloženja, ja moram patiti?
- Stvarno želiš znati odgovor?
- Da. Zaslužujem ga!
- U redu. Ti si moj podanik, rob. Služiš meni.
- Ma nemoj?
- Da, zar ne shvaćaš?
- Ne. Možda. Ne znam. Zašto je tako?
...
Čarolija smrti zvijezde (Supernova)
I mogla bih se izgubiti, šetajući Mliječnom stazom, između svih udaljenih svjetova. I mogla bih zalutati na putu do rukovanja s dugom. I mogla bih ti reći da ništa ne znam. I ti bi se samozatajno mogao praviti da je to istina. I rijeke bi dalje neometano tekle. I zidovi bi mogli padati tihim šaputanjem, ne oštetivši ni jednu uspomenu koju čuvamo. I mogla bih ti se zakleti da me obasjala zraka...
“Srića je ka i cesta na kojoj bi uvik tija vozit sam, bez automobila koji ti...”
– Arijana Čulina - ‘Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće’
Kako uspješno najebati.. (provjereno)
Oni koji me poznaju i znaju rekli bi da sam u periodu igre zvane život kad bih neke stvari trebala odlučiti, shvatiti, promijeniti. Nabijem ih! Napravila sam to i vrhunski najebala. Nije samo naša draga država i sve u njoj u kurcu, kamo god se čovjek okrene - sve je u kurcu. Moraš svaki dan glumatati, pregristi lajavu jezičinu, gutati sranja lijepo servirana od strane ljudi koji ti ni po čemu ne...
Mostovi okruga zvanog tvojim imenom..
Možda bih samo trebala reći da se još uvijek mentalno preselim u svoju realnu bajku svaki put kad te nasmijem, kad me nasmiješ? I što mi tijelom prođe toplina kad pogledam one uspomene naslagane u .avi format (koje svako malo prevrtim kada bih posegnula za medikamentom)? I što me prođu trnci samo kad se sjetim topline tvojih prekrasnih, dubokih, pametnih riječi? Kvragu, crvenim se. Uz tebe sam i...
Valjda..
Znaš, više ne vidim razloga za pisanje. Isto tako ne vidim zidove ove sobe u mraku, iako osjećam kako se približavaju Tako bih rado pobjegla, a ne mogu. Razbila bih ogledala oko sebe i istrčala van na kišu. Dozvolila bih kapima da me operu od svih emocija. Čista bih legla na postelju od snova. No znaš, ja volim biti okaljana. Ne znaš? Sada znaš. Valjda. I meni je trebalo dosta vremena da se s...
I'm with stupid. I'm with me.
Ništa ne ide od ruke, svojim tokom, onako kako bi trebalo ići. Ogledalo te gleda nazad puno sumnje, tuge, s razočarenjem. Umornom rukom mu mašeš. Ono ne maše nazad. Diže desnu obrvu iznad umornog oka poduprtim podočnjakom. Naglo zabacuje glavu i smije ti se. Glasno, histerično. Jebenim smijehom bijesne lisice, dvorske lude.. Sliježeš ramenima i okrećeš mu leđa. Ni ovu lekciju naučila nisi....
February 2011
5 posts
Dvije točke
:
Samo to.
Jer nemoguće je nabrojati sve divne kvalitete koje te krase.
Kad bih i počela, završila bih s 3 točke. Do vječnosti.
I nisam patetična, samo ne nalazim dovoljno divne boje da oslikam tvoj profil.
Točka
.
Samo to.
Jer znaš što je sve ispred nje, bez da ti to i kažem.
Kad se sve posloži, onaj netko završava tvoje neizgovorene misli.
I nisam sanjar, samo sam sretno realna.
Tri točke
… Samo to. Popuniti prazninu - mission impossible. Za neke stvari vrijedi se boriti. Mudrost je znati za koje. Ja nisam lisica. Samo sam bijesna.
January 2011
8 posts
Zrak
Naglo se probudila iz nevjerojatnog sna. Duboko je disala dok nije došla k sebi. Izašla je na terasu, prekrivena svilom. Na jutarnjem je povjetarcu zaigrano lepršala. Nakostriješila se poput ljute mačke. Tiho je izustila: ‘Neka pričaju što žele, jadnici. Jednog dana istina će ih nespremne otpuhati na otok samoće.’ Zna i sama da će tada gubiti dah od smijeha. Isto tako zna, da je sreća...
Vatra
Još jedna neprospavana noć. Gorjela je cijelu noć u njoj. Žilama kao da je kolao benzin. Motor u prsima na tren je stao. Prouzročio je jezu tijelom, iskre koje su sve pokrenule. Nad prsima natpis: ‘Lako zapaljivo’. Isprva se činilo kao raspad sustava, ali zapravo, došlo je do nikad viđene ekspanzije. Povišena tjelesna temperatura, a nije bolovala. Isijavala je toplinu i svjetlost kao...
Voda
Zagledala se tako kroz prozor išaran kapima, u daljinu. Svjetla automobila vukla su se po mlakama kiše. Kako naći ljepotu u tome? Optimizam nije gubila.
Ispijala je prozirnu tekućinu koja nije ostavljala nikakav podražaj na receptore jezika. ‘I bolje’ - pomisli.
Kapi, tako malene, nevažne, slabe, skupljale su se velikom brzinom. Postajale snažnije, otpornije. Označavale su sve do čega...
“To look life in the face. To know it for what it is. To love it for what it is.”
Fight(er)
Jučer sam čula zanimljivu misao: ‘Nikad nemoj započinjati borbu, ali je uvijek dovrši.’ Zamislila sam se malo nad tom idejom i što je zapravo time htjelo biti rečeno. Nisam osoba koja se ide svađat i prepirat bez valjanog razloga. Doduše, imam sve predispozicije za to (od spola, podrijetla i budućeg zanimanja). Međutim, zašto uopće početi borbu? Zašto se uopće u nju upuštati? Da budem...
Ona..
Ona je specifična. Intelektualno zaostala na svoj način. No, uz njih, sebi slične, osjeća se kao dio cjeline. Ta pripadnost popunjava gorčinu zbog neimanja života kakvog zapravo želi, a ne može imati.
Ona je jedna nula. Ploha Rubikove kocke (retard edition), karika u lancu kojeg prerezati može ideja inteligente osobe. No, uz njih se osjeća živo i prihvaćeno, iako ne shvaća koliko je ljudi, kao i...
December 2010
7 posts
Novogodišnji.. za Twitter :*
Zajedno smo prošli svih 365 dana ove godine. Zajedno smo plakali, smijali se. Zajedno smo se prepirali što je bolje - Android ili iPhone. Zajedno smo bili Sabor, Vlada i Precjednik. Zajedno smo navijali za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Zajedno smo twitpicali hranu i sve ostale sitnice koje čini dan ljepšim. Zajedno smo si pomagali, retvitali, replyali, DMali. Zajedno smo smišljali čim bolje fore...
“Kad se u životu sve svede na isti nazivnik - nulu - više ništa nema smisla....”
Sleeping beauty
Znaš li da se ona često budi usred hladne noći?
Plače iscrpljena, puna boli, rana i ožiljaka.
No, ne dopušta ti da vidiš njene suze koje teku.
Teku brzo, poput planinskog potoka u proljeće kad snijeg kopni.
Nikada nećeš čuti priznanje ili saznati objašnjenje.
Ona nema snage da ti prizna ono što ti ionako znaš.
Ono što ona zna je da ti je stalo, da mariš za nju.
Međutim, ne dovoljno. Ili ne kako bi...
Novogodišnje odluke..
Neću ih donositi. Nemaju smisla. Stvaraju pritisak. Pritisak obaveze koja to zapravo i nije, a opet, čovjek se osjeća razočarano kad ih prekrši.
Dovoljno sam se odricala u godini na izmaku. Iskreno, u svakom segmentu bila je najlošija do sada. No, nema smisla raditi neku rekapitulaciju onog što je loše. Na sreću, dotična završava, iako ne vjerujem da će se njenim krajem nešto drastično...
Out of colors to paint my world..
Ljudi odlaze, ljudi dolaze. Svijet nije više što je nekad bio. Svakog dana, svakog trena negdje daleko, ali i najbliže moguće, teku tisuće suza. Da su suze dijamanti… Međutim nisu. Promatram kako mi trenutci nestaju. Klize bez mogućnosti zaustavljanja, vremenito. Osjetim često kako kraj mene protrče neki paralelni životi. Životi koji su, da sam htjela, mogli biti moji. No ja sam odabrala...
Waiting doesn't always pay off..
Moraš biti jaka, govorili su. Sve će, kad – tad, doći na svoje. I tako je čekala. Ljeto je došlo i prošlo. Puna životnog elana, želje, iscrpljena s nadom u umornim očima krenula je na obalu. S veseljem upijala zrake sunca koje su zalutale kroz prozor sobe, čitala voljene linije od maksimalno 140 znakova, promatrala pune plaže. Život nije stao. S vremenom je shvatila da nema nikakve tajne iza...
November 2010
4 posts
When I'm Gone..
Zadrži moje misli i riječi zauvijek Zapali svijeću na prozoru Dok hladni vjetrovi pušu Ispusti suzu, budi čovjek Pusti me na vječni počinak Tamo gdje ćemo se opet sresti Ne zaboravi me se nekada sjetiti Tihom molitvom poprati moj posljednji odlazak Prosvijetljenim putem sam krenula Od pepela prema nebu Na svoj završeni život se nisam osvrtala Ionako sam se u njemu nadala nemogućem čudu Jedino...
Vision of my death..
Tamno, crno more zove me u vječne snove. Pjesma valova moja je uspavanka. Nebo je tako prostrano, nema mu kraja. Sunce već spava, krevet od zvijezda čeka na mene. Kako da kroz tvoje oči vidim svoju sudbinu? Prepuna neodgovoreniih pitanja, nestajem u morskom crnilu. Ti plačeš, suza sustiže suzu. Kako da kroz tvoje oči vidim da se naši svijetovi spajaju? Otvori svoju dušu, prekini ovu tihu patnju. ...